Detalji o radu

Detalji o radu

DECENTRALIZACIJA KAO EUROPEIZACIJA – SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE

AUTORI:

ANA-MARI BOŠNJAK;

DOMAGOJ GALIĆ;

INJA STOJKIĆ;

ZNANSTVENA PODRUČJA

DRUŠTVENE ZNANOSTI

POLITOLOGIJA

SADRŽAJ
Poopćavajući politike decentralizacije u „obiteljima država“ nastojimo uvidjeti zašto države različito reagiraju na identične europske zahtjeve te je svojevrstan istraživački izazov kako svrstati zemlje postsocijalističke tranzicije. Uspostavljeni okvir utemeljen je na ovisnosti o teritorijalnosti i temporalnosti faza europskih integracija. Budući da su države ovisne o povijesnom nasljeđu i da se broj „neprikladnih“ u posljednjim „temporalnim kutijama“ europskih integracija povećavao, političko i administrativno uvjetovanje članstva promatralo se kao oruđe demokratizacije, a povezanost demokratizacije i europeizacije u postsocijalističkom kontekstu trebala je rezultirati slabljenjem centra nauštrb periferije. Decentralizacija bi stoga bila stvarni proces konvergencije europeizacije (Börzel, 2002). Međutim, proces europeizacije na istoku nije uvijek imao ovakve ishode strukturnih prilagodbi te je politika uvjetovanosti pokazala brojne nedosljednosti promatrane iz rakursa Poglavlja o Regionalnoj politici i strukturnim instrumentima. Adaptacijske (ne)uspješnosti posljednjih proširenja Unije će odvesti studiju u razmatranje europeizacije na razini arhitekture studije slučaja, odnosno Bosne i Hercegovine jer neugodnosti europeizacije uslijed mnogih nepodudarnosti najbezbolnije su ako se suštinska prilagodba dogodi u fazama prije članstva. Ove promjene su pored egzogenih faktora (EU) određene kontekstom i endogenim faktorima (institucije, akteri, politička kultura). Potonje je Putnam (2002) popularizirao nazvavši povezujući socijalni kapital bez premošćujućeg Bosnom i Hercegovinom. Postavlja se pitanje može li Bosna i Hercegovina ići nasuprot meinstream tumačenjima te iskoristiti snagu povezujućeg socijalnog kapitala u domaćim promjenama vezanim za Regionalnu politiku EU te prateću decentralizaciju.
SADRŽAJ (eng)
Generalizing the policies of decentralization in the “families of states,” we try to see why countries react differently to identical European requirements and it is a kind of researching challenge how to classify the countries in post-socialist transition. The established framework is based on the territoriality and temporality of the European integration phase. Since states are dependent on historical legacies and the number of “inadequate” in the last “temporal boxes” of European integration increased, the political and administrative conditionality of membership was viewed as a tool of democratization, and the link between democratization and Europeanization in the post-socialist context should have resulted in the weakening of the centre in favour of periphery. Decentralization would, therefore, be a real process of European convergence (Börzel, 2002). However, the eastern European process has not always had such structural adjustment outcomes, and the policy of conditionality has shown a number of inconsistencies observed from the point of the Chapter on Regional Policy and structural instruments. Adaptational (non)successes of the last enlargements of the Union will take the study into consideration of Europeanization at the level of a case study, ie Bosnia and Herzegovina, because the inconvenience of Europeanization due to many disparities is painless if substantive adaptation occurs in pre-membership phases. These changes are, in addition to exogenous factors (EU), determined by context and endogenous factors (institutions, actors, political culture). The latter was popularized by Putnam (2002) by naming linking social capital without the bridging of Bosnia and Herzegovina. The question is whether Bosnia and Herzegovina can go against mainstream interpretations and use the power of connecting social capital in domestic changes related to EU Regional Policy and the accompanying decentralization.
TIP RADA
Članak u časopisu
VRSTA RADA
IME PUBLIKACIJE